Glumački svijet ostao je bez još jednog velikana. U četvrtak je u 81. godini života preminuo veliki slovenski glumac Radko Polič koji je u svojoj bogatoj karijeri odigrao više od stotinu kazališnih predstava i jednako toliko filmskih i radijskih ostvarenja. Vijest o njegovoj smrti potvrdila je Udruga dramskih umjetnika Slovenije, a nedugo zatim na svom se Facebooku oglasio i Rade Šerbedžija.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"RADKO POLIČ Ne….Ne vjerujem da je umro. Pa već je četiri puta do sada umirao i bivao klinički mrtav i opet nam se vraćao.
I to je mogao činiti samo on, jer je bio ravan bogovima. Volio je toliko život, premda ga taj život nije nikako mazio, a on mu se uvijek do kraja davao. Ima samo jedna stvar koju je volio vise od života. To je umjetnost. I to ova najteža, kazališna I filmska, za one koji se do kraja daju. A on joj se davao do kraja.
Nas RAC je bio CAR. I u kazalištu i u filmu i u životu.
Sve ono što su drugi, uključujući i mene, vještinom postizali, on je jednostavno bio. Znao je naš Rac sve tajne kazališne umjetnosti i još nešto više. Imao je nešto posebno. Nešto što se ne da naučiti i što samo rijetki na svijetu posjeduju – BOŽANSKO NADAHNUĆE!
Ta iskra se često palila u njemu i činila ga posebnim u svemu. Mora da je Bela Krajina, u kojoj je rođen i odrastao, svojim sjenovitim brezama urezala duboke brazde u njegove godove. Tamo, kažu, ajda posebno cvijeta i oko ponoći njezini cvjetovi dobivaju neku ultraljubičastu boju, te se ljubavnici okupljaju po obližnjim brežuljcima I utapaju u strastvene ultravioletne zagrljaje. Možda je Rac sada tamo sa nekom od svojih bezbrojnih ljubavi..Ajda je i vrsta žita ili pšenice od koje se pravi kruh. Moj prijatelj Ratko Polič, bio je dobar kao kruh.
Ne. Ne vjerujem da je umro. Besmrtnici ne umiru.. On je jednostavno otišao, jer mu je bilo dosta. A ako je zaista ovaj put zauvijek otišao, proglasite u cijeloj zemlji koja se zvala Jugoslavija dane žalosti jer je umro jedan od najvećih glumaca koje je ovaj narod ikad imao…", napisao je Šerbedžija u podužoj objavi.
Inače, Polič je rođen 1942. u Črnomelju, a profesionalnu karijeru započeo je 1965. u Studentskom aktualnom gledalištu. Nastupio je u gotovo 60 cjelovečernjih filmova te ostvario više od 50 uloga u televizijskim filmovima, dramama i serijama te u više od 100 radijskih predstava. Dobitnik je gotovo svih najvažnijih jugoslavenskih i slovenskih kazališnih i filmskih nagrada, a 1976. godine dobio je i Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu "Idealist". Publika će ga najviše pamtiti po ulozi kapetana Ditricha u "Balkan Expressu". U hrvatskoj kinematografiji glumio je u filmovima "Crveni i crni"(1985.), a suradnju je nastavio i u samostalnoj hrvatskoj državi "Je li jasno, prijatelju?" (2000.), "Libertas" (2006.); "Noćni brodovi" (2012.). Polič je bio veliki protivnik rata, a poznata je anegdota kada se netom prije početka rata, usred snimanja, na filmskom setu u Beogradu potukao s Batom Živojinovićem, koji je veličao politiku Slobodana Miloševića.
