Zbog privida neranjivosti, želje da se uklope, potrebe da dokažu da su hrabri, skretanja pozornosti s nečega za što smatraju da nisu dovoljno dobri, na nešto u čemu bi, po njihovu mišljenju, mogli dobiti priznanje vršnjaka, nametnutog trenda i potpuno nerazumljivog objašnjenja sažetog u banalnoj rečenici "svi to rade" mladi, nerijetko 14 i 15-godišnjaci, mahom odgovaraju i kopiraju izazove objavljenje na TikToku. Opasne izazove. Toliko opasne da završavaju tragično. Novi slučajevi potresli su i Hrvatsku ovih dana.
Djecu treba podučiti
Ta zastrašujuća pošast prisutna je već nekoliko godina u čitavom svijetu. Nekadašnji vršnjački problemi prebacili su se u online okruženje, snimljeni pred kamerama i dobili nezapamćene razmjere – do tragedije koja paralizira obitelj. Samo društvena mreža TikTok broji milijardu korisnika. Nasilni izazovi kao da nemaju granica, a sve zbog povećanja popularnosti i klikova u virtualnom svijetu.
TikTok izazovi mogu biti svakakvi: uzimanje jasno definiranih tableta, u šest puta većoj količini od dozvoljene koja izaziva halucinacije ili da jedna osoba skoči u zrak, a druge dvije joj pri skoku udaraju u noge kako bi izgubila ravnotežu. Tu si i izazovi guranja novčića iza punjača koji je uključen, kušanja slatkiša obloženih tekućim dušikom, objavljivanja kompromitirajućih videa druge djece, do izazova u kojem se veže remen oko vrata i steže sve dok se ne akter ne onesvijesti. Potom se vršnjaci tjeraju rezati dijelove tijela žiletom ili nožem ili je "izazov" staviti što više predmeta u usta ili pasti i ozbiljno se ozlijediti. Posljedice su samoubojstva, gušenja, trajna tjelesna oštećenja, otrovanja, zatajenja organa. U TikToku su toga problema odavno svjesni. Lani su njihovi su glasnogovornici izjavili da su sadržaji takve prirode zabranjeni i bit će uklonjeni ako se pronađu. No prije nego li ih oni uopće pronađu i uklone, djeca diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, već su pokušala izvesti opasan izazov.
Iako u Hrvatskoj ne postoji statistika o TikTok izazovima koji su završili tragično, postoji MUP-ova statistika koja ledi krv u žilama. Ona o oduzetim premladim životima. A neki od razloga jesu problemi na društvenim mrežama, problemi s vršnjacima, problemi koji se za mlade čine nerješivima u online svijetu. Takva statistika najgora je bila, u promatranom razdoblju od 2013. upravo u 2022. godini – kada je zauvijek otišlo 24 djece koja nisu napunila ni četrnaest godina i 62 mladih od 15. do 18. godine. U svijetu u kojem roditelji bez sumnje nose težak teret okružja u kojem mu odrasta dijete, odgovornost nose svi, i roditelji i prijatelji, nastavnici, odgajatelji i novinari. No, je li rješenje zabrana svih društvenih mreža i što preostaje roditeljima, pitamo psihologicu i predsjednicu Udruge Hrabri telefon Hanu Hrpka.
– Djeca i mladi teško mogu procijeniti je li neki izazov opasan ili nije pogotovo jer se većinom vode onom "pa svi to rade". U stvarnom životu djeca su svjesnija opasnosti i rizika jer je veća šansa nego na internetu da vide posljedice. Stoga je važno osnaživati djecu da ne sudjeluju u aktivnostima i izazovima koji u njima bude nelagodu, za koje vjeruju da im roditelji ne bi dozvolili te da se radije vode mišlju "ako me ne prihvate bez sudjelovanja u ovom izazovu, ni ne želim biti prijatelj/ica s njima" – kaže Hrpka. Kako je istaknula, roditelji u odgoju ne trebaju samo razmišljati kako da zaštite svoju djecu nego i kako da ih odgoje tako da ne potiču druge na izazove. Djecu treba podučiti da ne budu nasilna prema drugoj djeci i da svatko tko svjedoči nasilju ili govoru mržnje ili opasnoj situaciji za drugu osobu može i treba reagirati, osudom, kontaktiranjem policije, prijavom na red button ili pozivom na Hrabri telefon (116-111) radije nego "lajkanjem" i "shareanjem" takvog sadržaja.
– Roditelji najčešće primijete neke promjene u ponašanju djeteta, u spavanju, prehrani ili sniženo raspoloženje ili se dijete povlači se u sebe, izbjegava obiteljska okupljanja, ima lošiji školski uspjeh. Primjećuju naglu promjenu u količini korištenja pametnog telefona, odnosno društvenih mreža – odjednom ih dijete puno češće koristi ili ih odjednom ne koristi. Važno je da roditelj reagira. Najbolje je kada roditelj i dijete zajedno stvaraju od početka djetetov profil na pojedinoj društvenoj mreži i u prvim tjednima razgovaraju o tome tko sve vidi te sadržaje, o sudjelovanju u izazovima, o nalaženju uživo s ljudima koje upoznajemo online – ističe Hana Hrpka.
Hoće li djeca slijediti druge vršnjake u rizičnom ponašanju, ovisi o tome kakvo je njihovo samopouzdanje i samopoštovanje, koliko vjeruju da će ih drugi prihvatiti ili neće izbaciti iz društva čak i ako ne sudjeluju u tim rizičnim aktivnostima, vjeruju li sebi i svojoj procjeni da nešto nije dobro za njih i dovodi ih u opasnost ili je bezazleno i samo zabavno. Upravo stoga neizmjerno je važna okolina.
Postoje i službe za pomoć
– Ne možemo prevenirati da nam djeca budu izložena tome, ali možemo od malih nogu, sustavnim stvaranjem odnosa s djetetom, razvijanjem njegovih potencijala i pouzdanja kroz situacije u životu raditi na tome da, kada dijete postane mlada osoba, budemo mirni da smo ga obučili i ojačali za samostalan život u zajednici, online i offline – kazala je Hrpka.
Djeci treba jasno objasniti da na internetu postoje pravila, ali i posljedice i to brojne, a isto tako jasno im naznačiti da se mogu i trebaju obratiti za pomoć bez obzira na to koliko stvari izgledale bezizlazno ili koliko im je neugodno zbog objavljenog sadržaja. Uvijek postoji pozitivno rješenje, službe i ljudi koji su educirani pružiti pomoć.
– Krene li što po zlu, nemoj se bojati potražiti pomoć ili savjet od roditelja, odrasle osobe koja skrbi o tebi ili policije! Vidiš li neprimjeren sadržaj ili zlostavljanje druge osobe, ne okolišaj s prijavom. Prijaviti možeš samom administratoru stranice, ali i anonimno policiji, na Red Button. Počinitelji su često uvjereni da ih policija ne može pronaći. Varaju se! – poručuju iz MUP-a svoj djeci.
