U svemiru nikad veća gužva. Više od 80 država prisutno je u tom bezdanu unutar kojeg se, za sada, svi i dalje vrte u prostoru smještenom relativno blizu majčici Zemlji. Tu će se ubrzo, već u lipnju ove godine, naći i Hrvatska koja će u orbitu lansirati svoj prvi satelit, kockicu veličine 10x10x10 centimetara nazvanu CroCube. Ipak, glavni akteri danas su, a to nikoga neće iznenaditi, SAD i Kina, ali tu je i dalje jaka Rusija, unatoč nekim neuspjesima koji su im se dogodili u 2023. godini, a ponajprije tu mislimo na događaj iz kolovoza kad im se letjelica Luna-25 srušila na površinu Mjeseca i eksplodirala.
Uz njih tu se sve više ističe Indija, koja je na Mjesec uspješno spustila svoju prvu letjelicu samo tri dana nakon što to Rusima nije pošlo za rukom. Među veliku se petorku prije desetak dana ugurao i Japan, koji je na Zemljin prirodni satelit prizemljio svoj lander SLIM. Postali su tako peta država u povijesti koja se uspjela spustiti na Mjesec, ali slavlje je kratko potrajalo. SLIM je, barem prema informacijama koje su bile dostupne u trenutku pisanja ovog teksta, ostao bez napona jer ne povlači struju iz svoje solarne ćelije.
Japanci kažu kako još ima nade da njihovo svemirsko vozilo profunkcionira nakon što Sunce iziđe sa zapadne strane Mjeseca i obasja njihov SLIM. Ćelija bi tada mogla početi stvarati struju, a hoće li se to dogoditi znat ćemo za otprilike tjedan dana. Od ostalih bitnijih "igrača" tu su još Francuska, Italija i Velika Britanija, dok nikako ne smijemo zaboraviti ni privatne kompanije. SpaceX Elona Muska ključni je kotač u svemu tome, bez kojeg Amerikanci ni neće moći svoje astronaute spustiti na Mjesec krajem 2025. ili 2026. godine, kako to za sada prema optimističnim prognozama najavljuju.
Nova šetnja Mjesecom?
Upravo zbog tolikog broja aktera koji se međusobno isprepliću eksperti ističu da ovo novo doba ljudskog istraživanja svemira ne treba nazivati novom svemirskom utrkom. Naime, da bi utrka bila utrka ona mora imati neki cilj – u doba Hladnog rata taj je cilj bio postaviti zastavu svoje zemlje na površinu Zemljina jedinog prirodnog satelita. Sada tako jasno definiran cilj ne postoji nego se usporedno radi na više stvari. Jedna od njih odnosi se na to tko će prvi ponovno kročiti na Mjesec, druga bi bila tko će na njemu prvi izgraditi bazu, treća, daleko dugoročnija, odnosit će se na prve ljude na Marsu.
A uz to istodobno traju i geopolitičke igre koje se prenose i na sam svemir, jer NASA i SAD pokušavaju kroz najnoviji program Artemis usput progurati i svoju legislativu koja bi se odnosila na iskorištavanje Mjesečevih resursa. U tome traže partnere i za sada su na svoju stranu pridobili 32 zemlje, a jedna je od posljednjih i Indija, koja se dosad uvijek držala po strani. Kina i Rusija nisu zadovoljne takvim slijedom događaja jer to znači da će, najjednostavnije rečeno, SAD nametnuti pravila igre kad je u pitanju svemirska geopolitika ili kako je u posljednje vrijeme sve češće nazivaju – astropolitika.
Uz to sve, nije to sve više samo natjecanje među državama ili blokovima država nego i među privatnim kompanijama. U sve više industrija vrijedi ona – tko nije vodeći u svemiru neće biti ni tehnološki lider na Zemlji. Sve se veća komercijalizacija svemirskih putovanja, poznatih kao New Space (novi svemir), vidi kao odlična prilika za industrijske zemlje poput Njemačke koja je na tom tragu počela gradnju mobilne svemirske postaje koja će biti na – brodu. Prema istraživanju konzultantske tvrtke Roland Berger objavljenom u listopadu 2023., tržište svemirske tehnologije do 2040. godine rast će za 7,4 posto godišnje i dostići vrijednost od 1,25 bilijuna eura.
Zadržimo se za sada na Mjesecu, koji je trenutačno u fokusu kao najkratkoročniji cilj. Isprva je plan SAD-a bio da njihovi astronauti prošeću tim nebeskim tijelom već 2025. godine, ali sada to više nije realna opcija. Prema programu Artemis koji je pokrenut 2017. godine u suradnji NASA-e, Europske svemirske agencije i još nekoliko svemirskih agencija drugih zemalja, na Mjesecu je do kraja ovog desetljeća trebala biti izgrađena svojevrsna baza koja bi potom služila kao odskočna daska za dolazak do Marsa. Prije toga tamo trebaju sletjeti astronauti, prvi puta nakon sada već više od pola stoljeća, jer posljednji je hod odrađen još u prosincu 1972. godine.
Kako bi se to dogodilo, astronauti najprije moraju odraditi probni let oko Mjesečeve orbite. Raketa bez posade takav je let već uspješno odradila u ljeto 2022. godine u misiji Artemis 1, a sada svi čekamo idući korak – Artemis 2. Američka svemirska agencija NASA imenovala je četiri astronauta koji će čovječanstvo vratiti na Mjesec, nakon 50 godina pauze. Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen letjet će kapsulom oko lunarnog tijela krajem 2024. ili početkom 2025. godine. Astronauti neće sletjeti na Mjesec, ali će njihova misija otvoriti put za slijetanje sljedeće posade. Glavni su konkurenti Amerikancima Kinezi, koji su u posljednjih desetak godina ostvarili nevjerojatan napredak u istraživanju svemira.
Lukavo i mudro primijenili su sva vrijedna iskustva SAD-a i nekadašnjega Sovjetskog Saveza te su uspjeli smanjiti broj koraka u napredovanju kod tih misija. Za nešto za što je pionirima osvajanja svemira trebalo 15 koraka Kini sada treba pet ili šest. Još 2019. uspješno su prvi na svijetu spustili letjelicu na tamnu stranu Mjeseca, a 2024. planiraju to opet učiniti, ali je ovoga puta i vratiti na Zemlju, gdje će donijeti uzorke, što bi bio prvi takav pothvat u povijesti. No tu ne završavaju ambicije Kineske nacionalne svemirske agencije (CNSA) koja 2026. planira krenuti s misijom Chang'e-7 koja bi trebala prikupiti vrijedne podatke za izgradnju stalne međunarodne istraživačke postaje na južnom polu Mjeseca do 2040. godine.
Vrhunac za CNSA uslijedit će 2030. godine kada Kinezi namjeravaju na Mjesec poslati i astronaute. Ako se nekome ti planovi čine preambiciozni ili nerealni, podsjetit ćemo da je Kina 2022. dovršila izgradnju orbitalne svemirske postaje Tiangong koju nazivaju i Nebeskom palačom. Sama postaja sastoji se od triju modula pa je mediji opisuju kao trosobni apartman, a Nebeska palača teži oko 350 tona, odnosno stotinjak manje od Međunarodne svemirske postaje (ISS). Kinezi najavljuju kako će je u idućim godinama proširiti s još tri modula, a u Azerbajdžanu su najesen održali konferenciju u kojoj su rekli kako će na postaju u budućnosti biti dobrodošli i strani astronauti.
Svakako je to dobra vijest s obzirom na to da ISS ima rok trajanja do najkasnije 2030. godine, pa je već sada neminovno da će za nešto više od pola desetljeća jedina svemirska postaja u Zemljinoj orbiti namijenjena za boravak ljudi biti upravo kineski Tiangong. Zanimljivo je primijetiti kako je kineski svemirski program pod izravnom ingerencijom njihove vojske, a od 18 astronauta (koje Kinezi nazivaju taikonauti) koji su do sada boravili na Tiangongu samo je jedan bio "civilac". Naravno da SAD na to ne gleda blagonaklono, a osim toga od 2011. godine NASA-i je zabranjeno surađivati s CNSA-om jer se SAD boji da bi Kina tu suradnju iskoristila i ukrala im tehnologiju koju potom ne bi transparentno koristila.
Osvajanje Crvenog planeta
Iako se načelno uvijek govori kako bi zemlje međusobno trebale komunicirati ili barem njegovati dobre odnose kada je u pitanju istraživanje svemira, očito je da bi stvari mogle postati komplicirane kako se svemir sve više komercijalizira. Trenutno je na snazi tzv. Sporazum o svemiru iz 1967. godine kojem je do danas pristupilo 110 država (Hrvatska je to učinila tek početkom 2023.), a riječ je o svojevrsnom ustavu svemira iz kojeg proizlaze svi drugi međunarodni ugovori. Ugovorom je usvojeno načelo slobode svemira te se potvrđuje da svemir pripada cijelom čovječanstvu.
Tim tzv. svemirskim ustavom svemir i nebeska tijela otvoreni su za istraživanje i korištenje svih država bez ikakve diskriminacije, na temelju jednakosti, sa slobodnim pristupom svim regijama nebeskih tijela. Slobodni su za znanstvena istraživanja, a takva istraživanja provode se za dobrobit i u interesu svih država i vlasništvo su cijelog čovječanstva. Svemirski prostor i nebeska tijela ne podliježu nacionalnom prisvajanju proglašenjem suverenosti, korištenjem odnosno okupacijom ili na bilo koji drugi način. Dakle, desetljećima je čovječanstvo, barem na papiru, smatralo svemir zajedničkim vlasništvom, ali čini se kako to SAD-u više baš i nije u interesu. Prema dokumentu koji se naziva Sporazum Artemis, a koji je sastavljen 2020. godine, SAD pokušava nametnuti smjernice za istraživanje i iskorištavanje Mjeseca.
Te se smjernice temelje na načelima kao što su mir, transparentnost i smanjenje rizika od sukoba oko resursa, u čemu na prvu nema ničega spornog. Ipak, taj sporazum ima i ozbiljne nedostatke, a prvi je od njih da su ga izradili Amerikanci i potpisali kao niz bilateralnih sporazuma. Dakle, sporazum označava američki pogled na lunarni zakon s kojim se mogu složiti još 32 zemlje (koliko ih je trenutačno potpisalo Sporazum), ali ga više od 170 zemalja nije potpisalo, uključujući Kinu i Rusiju. Potpisnicima dopuštaju stvaranje "sigurnosnih zona" u kojima zemlje ne smiju ometati aktivnosti drugih u rudarenju resursa.
Mjesečeva površina velika je otprilike poput Afrike, ali područja s najvećim komercijalnim aspektom mogla bi ubrzo postati krcata. Mjesečev južni pol bit će glavna nekretnina jer se smatra da sadrži milijarde galona leda. Led sadrži kisik i vodik i od toga se može napraviti raketno gorivo i potencijalno izolirati helij-3 koji bi se u budućnosti mogao koristiti za čistu nuklearnu energiju. Mjesec sadrži upravo ono što je dio tehnologije na Zemlji u 21. stoljeću – silicij, titan, aluminij, litij. Konkurencija u toj novoj zlatnoj groznici na Mjesecu bit će žestoka, a ako se ne postave novi međunarodni ugovori koji će se nositi s novom vojnom, političkom i trgovačkom realnošću i mogućnostima sve će se događati po principu – tko prvi, njegova djevojka.
Naravno, Amerikanci su shvatili kako bi Kinezi mogli biti ti koji će, da se metaforički izrazimo, postaviti prvu ciglu na Mjesecu pa sada gledaju kako usporiti konkurenciju. Nakon Mjeseca slijedi Mars, a čini se kako su Kinezi već i tu ispred konkurencije. U pripremama osvajanja Crvenog planeta 2028. na Mars će poslati letjelicu koja bi se na Zemlju trebala vratiti u srpnju 2031. i na nju donijeti uzorke za proučavanje. Bit će do jedan od najuzbudljivijih dana do sada uopće kada su u pitanju svemirska istraživanja jer će znanstvenici prvi puta imati priliku uživo proučavati građu tog planeta.
Do sada su to činili na daljinu u mini laboratorijima na roverima koji voze po Marsu i skupljaju uzorke, a naravno da su im mogućnosti onda i ograničene. Amerikanci inače imaju sličan plan s Kinezima kada je u pitanju Mars, samo što oni uzorke planiraju na Zemlju vratiti 2033. godine. Ipak, to su sadašnji planovi, ali budućnost je nezahvalno prognozirati, pogotovo jer je tu i Indija koja također planira na Mjesecu sagraditi bazu do 2040. godine. Kompletnu analizu utrke za svemir možete pročitati u velikom godišnjaku Večernjeg lista "Hrvatska i svijet 2024." koji se može kupiti na kioscima po cijeni od 18 eura.
