Volodimir Zelenski nedavno je izjavio kako neće biti nikakve velike ukrajinske ofenzive ako Zapad ne isporuči obećane glavne borbene tenkove. Zatim su se pojavile vijest da bi do ofenzive moglo doći u lipnju kada se procjenjuje da bi ti tenkovi mogli stići. Opća je procjena da je potrebno oko 300 Leoparda 2, Abramsa i Challengera 2 da ukrajinska vojska dosegne punu borbenu snagu kojom bi mogla izvojevati odlučnu pobjedu na bojištu i Ruse barem prisiliti da sjednu za pregovarački stol. Međutim, ima i drugih mišljenja, jedno od njih izneseno je u nedavnom broju The New York Timesa, kako nije samo tehnika problem ukrajinske vojske, već su to i veliki gubici koji su izraženiji kod borbenog sastava s duljim ratnim iskustvom koje je neprocjenjivo i ne da se nadomjestiti bilo kakvom opremom.
Također, što se više oklijeva s ofenzivom tim više pada borbeni moral, pa je s jedne strane Ukrajincima potrebno vrijeme da svježije postrojbe steknu borbeno iskustvo, a opet u borbu treba krenuti čim prije jer bi onima koji su dulje na linijama moral mogao početi padati. Po New York Timesu, oprema nije više toliki problem jer su i glavni borbeni tenkovi kao i druga vozila poput strojeva za razminiranje počela pristizati, kao što se uvježbavaju i nove postrojbe formirane upravo u svrhu ofenzive. Ovdje čak ističu kako Bahmut ne brane najelitnije postrojbe, jer ih se čuva za tu ofenzivu. Ukrajina je pokušala izbjeći uhvatiti se u zamku Prigožinovih plaćenika iz Wagnera, raspoređujući dobrovoljačke postrojbe Teritorijalne obrane i odgađajući smjene snaga. Primjerice, selo Oleksandro-Shultyne, na jednom od krila u bitci za Bahmut, sada brani Ukrajinska dobrovoljačka vojska, postrojba u kojoj su civilni dragovoljci i regrutirani vojnici.
- Prekriveni smo tri centimetra kamena - kaže za tu američku novinu jedan od ukrajinskih dočasnika. No, primjećuje se kako je to borbeno iskustvo skupo plaćeno, jer je Ukrajina do sada doista izgubila na tisuće iskusnih vojnika. Taj dočasnik, Ilja Samoilenko, preživio je opsadu Mariupolja, a svoje iskustvo sada prenosi na novu vojsku. Najavljena ofenziva bit će ispit za ukrajinsku vojsku koji će odgovoriti na pitanje je li ona u mogućnosti da popunjava i nanovo opremi svoje bataljune nakon borbi održavajući motivaciju na visokoj razini kao i uvježbanost zbog koje su imali uspjeha u tri ofenzive do sada. Pobjeda u toj ofenzivi za koju se pretpostavlja da će biti na jugoistoku zemlje konačno bi dokazala da je ruska vojna moć ranije pogrešno procijenjena te odagnala bojazni kako je rat ušao u pozicijske bitke čime bi se još jednom ohrabrilo ukrajinske saveznike da nastave naoružavati Ukrajince. Jer, iako je zapadna pomoć konstantna nije i zajamčena. Do rujna bi trebao isteći američki odobreni budžet za pomoć Ukrajini, a posljednja pošiljka streljiva i raketa je okarakterizirana kao posljednji pokušaj.
- Ključna stvar u očima washingtonske elite, a washingtonska elita je sudac i porota u ovome, jest da se mora pokazati kako je Ukrajina povratila značajan teritorij u nadolazećoj ofenzivi, Cliff Kupchan, predsjednik Eurasia Group, političke tvrtke za procjenu rizika u Washingtonu - rekao je u jednom intervjuu koji citira newyorška novina.
To neće biti lako, jer ruske se snage na jugoistoku Ukrajine ukopavaju od studenoga kada su se povukli preko rijeke Dnjepar napuštajući značajan dio Hersonske oblasti. Za probijanje tih linija nužni su zapadni tenkovi koji imaju bolju vidljivost i vatrenu moć. Od početnih 260.000 vojnika s početka rata, Ukrajina je podigla broj aktivnog borbenog sastava na milijun vojnika ali je i izgubila 100.000 ljudi. Naravno, nije poznato koliko će vojske izdvojiti za najavljivanu ofenzivu kod koje se očekuje da će pokušati što su Ukrajinci radili uspješno i prije, ukliniti se između ruskih snaga na južnim obalama Crnog i Azovskog mora kod Krima ili će možda cilj biti Donbas što bi za Ruse bio i najbolniji poraz. Vjerojatno ipak ne kod Bahmuta gdje Rusi i dalje imaju koncentrirane velike snage koje su ipak ostvarile napredak te nanijele Ukrajincima velike gubitke.
Foto: Reuters/PIXSELL
Neki stručnjaci, poput Evely Farkas, ravnateljice Instituta McCain, smatra kako Ukrajina može nanijeti ruskoj vojsci takve gubitke koji bi imali dalekosežne geopolitičke posljedice, ako zapadna oprema stigne na vrijeme i stignu se uvježbati nove postrojbe. Moglo bi se čak dogoditi da takav poraz označi rusku vojsku slabom vojnom silom na istoku Europe, a koja bi imala malo težine u eventualnim pregovorima za kraj rata. Ali, oprema pristiže, samo prilično sporo, a uvježbavanje novih ukrajinskih vojnika ide daleko brže nego što je uobičajeno. Moglo bi se dogoditi da čak ni ne dovrše obuku ako treba i vrate se u Ukrajinu gdje ih možda i ne dočeka oprema na kakvoj su vježbali. Prolazak kroz minska polja bit će prvi zadatak u ofenzivi koji će se ispunjavati i starom sovjetskom opremom od koje je jedan dio zaplijenjen i od Rusa. Ruska vojska ima golem arsenal protutenkovskih i protupješačkih mina, sa živopisnim nadimcima poput Crne udovice i Lista, od kojih su neke posebno dizajnirane za kompliciranje razminiranja minama.
Razminiranje se može obaviti ručno, s posebno obučenim vojnicima koji sondiraju tlo i pažljivo motre na okidanje žica dok hodaju ispred jurišnih postrojbi, ili sa specijaliziranim strojevima za razminiranje. Ova vozila ispaljuju raketu koja vuče dugi niz eksploziva. Prevlačenje užeta preko minskog polja, zatim njegovo detoniranje, čisti put za vojnike ili oklopna vozila. Očekuje se da će Ukrajina udariti na jug, gdje se teren kreće od široko otvorenih poljoprivrednih polja, sa samo rijetkim drvoredima za zaklon, do gradova i sela.
Potisak od oko 80 kilometara preko stepe od sadašnjih linija bojišnice do grada Melitopolja koji je okupirala Rusija podijelio bi teritorij pod ruskom kontrolom u dvije zone, prekinuo linije opskrbe i stavio ruske baze na Krimskom poluotoku u domet ukrajinskog topništva. S popunom Ukrajinci problema nemaju, deseci tisuća novih novaka prošli su obuku u Europi i unutar Ukrajine, uključujući i novoosnovane gardijske postrojbe. U te jurišne postrojbe prijavilo se oko 35.000 Ukrajinaca. Ministarstvo unutarnjih poslova čak je obnovio desetkovanu postrojbu Azov, čiji su svi vojnici ubijeni, ranjeni ili zarobljeni u opsadi Mariupolja i otporu u čeličani Azovstal prošlog proljeća. Drugi su poginuli u eksploziji u barakama za ruske ratne zarobljenike u Olenivki. Sada se Azov obnavlja novim vojnicima.
- Obučavat ćemo nove ljude, kako bismo ih podigli na našu razinu - rekao je potporučnik Samoilenko, koji je oslobođen iz ruskog zarobljeništva u razmjeni zarobljenika. Kako bi osigurali da samo najmotiviraniji vojnici završe u njegovoj jurišnoj jedinici, regruti imaju izbor. Na kraju tečaja obuke mogu odlučiti ostati u bazi, umjesto da se upute u borbu. Da bi to učinili, zazvone zvono koje pokazuje da bi radije ostali. - Znamo kako se Rusija bori i znamo kako joj se suprotstaviti - rekao je Samoilenko dodajući kako je otpornost sposobnost pronalaženja novih ljudi, kretanja naprijed.
