Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora (HNS) najavilo je da će sljedeću sjednicu održati do 31. siječnja, na kojoj bi se odlučilo o tome kako će se ove stranka postaviti prema nastupu na sljedećim općim izborima. Dok su se ostale stranke usuglasile oko toga da budu na jedinstvenoj izbornoj listi, ostala je nepoznanica hoće li u tome društvu biti i HDZ 1990. čije je vodstvo do sada pokazalo izvjesnu odbojnost prema toj inicijativi.
Uvjet promjena
Naime, HDZ 1990. je zatražio ‘reformu HNS-a’ kao preduvjet za zajednički nastup, a njihova odluka o odbijanju saveza prije svega s HDZ-om BiH eskalirala je nakon isključenja ove stranke iz vlasti u Hercegbosanskoj županiji, što je samo potaknulo protivnike bilo kakve mogućnosti savezništva sa starijom strankom od koje se razlikuju tek u brojkama i slovima. Istodobno, HDZ 1990. najavio je da će tek 1. veljače odlučiti kako će se postaviti prema ponudi da budu u izbornom političkom bloku koji će imati naziv HNS. U međuvremenu su obje stranke počele kalkulirati s time kolika im je popularnost uoči predstojećih izbora, a u kuloarima su počeli kružiti rezultati istraživanja koja govore o velikim razlikama između stranačkih očekivanja i stanja na terenu. S druge, pak, strane čak i u slučaju velike motivacije stranačkoga članstva i simpatizera, za samo male pomake u broju mandata na državnoj ili entitetskoj razini unutar hrvatskog biračkoga tijela, bilo bi potrebno napraviti dramatične zaokrete. Gotovo matematički se može dokazati da svaki eventualni izlet na izborima koji ne bi bio u zajedničkom bloku, najviše bi štete napravio upravo HDZ-u 1990. Ova stranka bila bi na pragu eventualnog ulaska u državni Parlament. Na zadnjim izborima dobila je u koaliciji s HSP-om BiH jedan izravni mandat. S druge strane, zajedničkim nastupom na izborima te eventualnim priključenjem HSP-a BiH u tome društvu, bilo bi moguće očekivati snažniju motivaciju hrvatskog biračkoga tijela na državnoj ili entitetskoj razini. Realno je očekivati i jednoga kandidata za hrvatskog člana BiH Predsjedništva.
Županijski “pluralizam”
I dok bi takav recept u FBiH također bio vjerojatno učinkovit, u Republici Srpskoj je sve osim zajedničkog okupljanja, ravno političkom samoubojstvu. Uspjeh bi bio osvajanje jednoga mandata u tamošnjoj Narodnoj skupštini. Jednako je stanje i u županijama poput Unsko-sanske, Tuzlanske, Zeničko-dobojske, Srednjobosanske. Stanje je međutim posve drukčije u županijama s hrvatskom većinom gdje bi čak bilo poticajno, ne samo zbog pluralizma, nego i iz tehničkih razloga natjecati se odvojeno za glasove hrvatskih birača.
