Piti i pušiti počela sam s 11, a drogirati se sa svega 12 godina, počinje svoju priču Ivana Jaška iz Rijeke, koja već godinama boravi u ženskoj zajednici “Cenacolo” u Međugorju. Tijekom sedam godina ovisnosti konzumirala je razne vrste droga... Dodaje kako je to tada bilo normalno te da su se svi oni koji nisu konzumirali droge i alkohol smatrali nenormalnima. Danas vesela i nasmijana tridesetjednogodišnjakinja prije dvanaest godina dotaknula je dno. Liječnici su se čudili što je preživjela, a roditelji su po prvi put donijeli zajedničku odluku vezanu uz nju. Ta odluka promijenila joj je život, a danas svojim iskustvom pomaže brojnim djevojkama koje ne vide izlaz iz situacije u kojoj su se našle. Često je riječ o problemima vezanim uz ovisnosti, ali ne samo o drogama, nego o kupovanju, teženju materijalnom...
Ratno vrijeme
- Bila sam ovisnica o drogi, ali tijekom boravka u zajednici shvatila sam da je to bio moj najmanji problem. Ja sam se i prije zajednice šest mjeseci prestala drogirati, ali bila sam tužna, nesretna. Osjećala sam jednu veliku prazninu unutar sebe. Onda sam shvatila da je moj problem počeo puno ranije, da sam ustvari bila zatvorena osoba koja je uvijek tražila sigurnost u drugima, da sam bila osoba koja se uvijek nekako stavljala sa strane. To je sve u meni kuhalo dok nisam počela piti s 11 godina, a godinu kasnije počela sam eksperimentirati s drogama, priča nam ova Riječanka koja je u komuni već dvanaest godina i tu je pronašla smisao svog života.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
