Ekonomske i socijalne reforme su ključne za BiH - poručuju u zajedničkom intervjuu za "Večernji list" izdanje za BiH Christian Hellbach, veleposlanik Njemačke u BiH, i Ruggero Corrias, veleposlanik Italije u BiH. Dvojica diplomata govore o tome kako su neophodne reforme kako se ne bi ekonomska i socijalna situacija još više pogoršale u BiH. Poručuju što bi trebali biti prioriteti političkim liderima, te kako oživiti gospodarstvo, ojačati investicijsku klimu...

Razgovarao: Jozo Pavković/Večernji list

Večernji list: Koliko ste zadovoljni onime što su vlasti u BiH do sada uradile na provedbi obveza preuzetih potpisom na izjavu proisteklu iz njemačko-britanske, odnosno, inicijative Europske unije?
U posljednjih nekoliko tjedana se znatno više nego ranije diskutira o ekonomskim i socijalnim reformama. Jedan dio političke klase želi reforme jer je jasno da će u suprotnom ova zemlja i dalje tonuti u siromaštvo i nestabilnost. A postoje naznake za to da vlade entiteta, kao i države u cjelini žele usuglasiti konkretne reformske mjere kako bi se osiguralo da Bosna i Hercegovina ponovno postane jedinstveni ekonomski prostor. Jasno je da rascjepkanost jednog ionako već malog tržišta isto ne čini atraktivnijim za investitore. Ovo su ,dakle, dobri pomaci. Ipak je uočljivo da osobni i stranački interesi, kao i ranije, još uvijek stoje na putu reformama. U posljednje vrijeme se također sve više čuju izjave političara koje koriste stare nacionalne osjećaje i strahove. Ovako nešto odvraća od reformske agende. Takve diskusije neće stvoriti ni jedno radno mjesto nego samo nesigurnost. Dopustite nam da jasno kažemo: Prioritet broj jedan je reformska agenda, sve ostalo mora ostati iza.

Večernji list: Vidite li u BiH istinsku želju za provedbom ekonomskih reformi i može li se govoriti o konsenzusu unutar BiH kada je o ovoj vrsti reformi riječ?
Kao što je već rečeno, sigurno ima političara i stranaka koji su prepoznali da je neophodna struktura reformi kako se ne bi ekonomska i socijalna situacija još više pogoršale. Ali, mi također vidimo političare, da se ovako izrazim, koji slijede druge prioritete i misle kako bi se mi mogli zadovoljiti praznim obećanjima o euroatlantskoj integraciji. To nećemo raditi, ne više i, što je još važnije, što pokazuju najnovije ankete, ljudi se više ne zadovoljavaju političkim obećanjima, oni hoće djela i prije svega žele vidjeti brzo približavanje Europskoj uniji.

Večernji list: Međunarodne financijske organizacije od BiH također traže konkretne reforme. Čini se kako su izmjene Zakona o radu najveći kamen spoticanja. Kako iz njemačke perspektive gledate na sukobe o ovom pitanju?
Nama je, prije svega, jako drago da mi svi, dakle EU, međunarodne financijske institucije i važni partneri kao SAD težimo istom cilju. To otežava izbjegavanje reformi. Što se tiče radnog zakonodavstva, smatramo kako je važno da se ljudima kaže, prije svega nezaposlenim mladim ljudima, a to je 60%, o čemu se radi, naime da se stvore uvjeti kako bi se više investiralo i otvorila nova radna mjesta, prije svega u privatnom sektoru. Tko brani status quo, mora mladima prvo objasniti zašto su trenutačna pravila ispravna. Statistika nezaposlenosti govori nešto drugo. Iskustvo u našim zemljama pokazuje da reforme tržišta rada stvaraju radna mjesta. U Njemačkoj smo ovo iskustvo napravili sredinom 2000. godine s agendom 2010. godine. Od tada se broj nezaposlenih više nego prepolovio. U Italiji su najnovije reforme zakona o radu dovele do toga da se u prva tri mjeseca ove godine stvorilo 300.000 novih radnih mjesta, skoro 25% više nego u prošloj godini. Reforme se dakle isplate. Uostalom, mi smo uvjereni zagovornici onoga što mi u Njemačkoj i Italiji nazivamo socijalno partnerstvo. Sindikati imaju važnu ulogu i vjerujemo kako i oni znaju da ljudi u ovoj zemlji hoće promjene i da će na kraju time i sindikati biti pobjednici. Jer, nikome nije od koristi, kada sve više i više poduzetnika pada u financijske teškoće i kada nema novih investitora, svejedno bili to strani ili domaći.

Večernji list: Sve razine vlasti u BiH, a posebno entiteti, održavaju stabilnost svojih proračuna isključivo zahvaljujući aranžmanima s MMF-om. Do kada se moguće zaduživati i što vidite kao rješenje za održivost proračuna u BiH?
Problem ne leži samo u činjenici da Bosna i Hercegovina ima dugove. Loše je to što prijašnji krediti nisu produktivno investirani npr. u infrastrukturu, ili jačanje konkurentnosti gospodarstva. Tada strani dugovi ne bi bili problem, posebno jer investicije povećavaju porezni prihod koji bi mogao pojednostaviti otplatu duga. Umjesto toga, krediti su konzumirani za isplatu socijalnih davanja, plaća, kao i ostalih tekućih izdataka. Ovaj novac je ispario, nestao. A jedan dio političara želi tako nastaviti i dobivati novac kako bi se zakrpale rupe u proračunu. Račune ove politike moraju platiti buduće generacije, njihova djeca.

Večernji list: Mislite li da je to odgovorno?
Svugdje u Europi se poduzimaju veliki napori kako bi se javni proračuni konsolidirali, također i u zemljama koje znatno bolje stoje od Bosne i Hercegovine. Zašto bi međunarodni financijeri Bosni i Hercegovini trebali davati daljnje kredite, ako BiH ne čini nikakve napore u tom pravcu. Novac ne pada s neba, porezni obveznici drugih zemalja moraju za to naporno raditi. Zbog toga su potrebne reforme koje će oživiti gospodarstvo i povećati porezni prihod i paralelno mjere za rasterećivanje javnih proračuna i koje će osigurati održivost socijalnog sustava. Što to pojedinačno znači, moraju reći političari. Nama je važno vašim čitateljima objasniti kako nitko ne može računati na to da vječno dobiva novac od međunarodnih kreditora.

Večernji list: Vlasti u BiH očito izbjegavaju odlučno riješiti pitanje nesolventnih kompanija u većinski državnom vlasništvu jer strahuju od socijalnog bunta. Neki će reći da na taj način biraju manje od dva zla. Slažete li se?
Srednjoročno, a tek dugoročno gledano neće se nikako moći izbjeći saniranje državnih poduzeća i privatizacija jednog dijela istih. Jer sadašnje stanje nije više održivo. Zbog insolventnih tvrtki postoji rizik da se njima zaraze i zdrave tvrtke. Jer i jedna zdrava tvrtka će u neko doba bankrotirati ako njeni poslovni partneri ne plaćaju. Zbog toga je odgađanje stečajnog postupka usprkos faktičke insolventnosti u Njemačkoj i Italiji kazneno djelo. Uostalom, insolventne tvrtke ne da ne plaćaju samo svoje poslovne dugove, one ne isplaćuju također ni plaće ni socijalna davanja, ili to čine neredovito. To enormno opterećuje socijalne blagajne i javne proračune. U međuvremenu neplaćena socijalna davanja iz javnih proračuna samo u Federaciji iznose više stotina milijuna eura. I taj problem će biti sve veći ako se nešto ne poduzme.

 Neće samo implodirati insolventne tvrtke veći socijalni sustavi, kao i javni proračuni. Onda dolazi trenutak kada će se vlade morati odlučiti hoće li isplatiti plaće za javne službenike, ili umirovljenike ili druga socijalna davanja, ako uopće još imaju novca. A tada su socijalni nemiri neizbježni. Drugim riječima, vi imate izbor između užasa bez kraja, ili odlučne akcije koja srednjoročno obećava poboljšanje.

Večernji list: Investicijska klima u BiH čini se velikim problemom za potencijalne ulagače. Postoji li, prema vašim spoznajama, interes njemačkih i talijanskih gospodarstvenika za dolazak u BiH i u kojim oblastima je interes?
Već postoje njemačke i talijanske tvrtke koje investiraju u Bosni i Hercegovini. Ali, može ih biti više u oblasti metalne industrije, IT, drvne industrije, tekstilne, u oblasti energetike, proizvodnji hrane itd. No, preduvjet za to je da se poboljša investicijska klima. Postoji veliki broj mjera koje bi pomogle uključujući pojednostavljivanje postupka registracije i dobivanja dozvola, zaštitu od nelojalne konkurencije, efektivan građanski sudski postupak i više pravne sigurnosti, mjere za suzbijanje korupcije, ulaganja u infrastrukturu i reduciranje troškova na plaću na uobičajenu razinu u regiji. Isto tako, politička klima mora biti bolja. Nestabilne zemlje ne privlače investitore. Uostalom o čemu se ovdje jako malo priča je to da u zemlji ima mnogo novca koji bi se mogao investirati. Ali, izgleda da i domaći ulagači misle da su prepreke i rizici veliki i, kao što talijanske banke u Bosni i Hercegovini potvrđuju, dobre mogućnosti za investiranje su rijetke.

Večernji list: Politička kriza u BiH je permanentna i često se može čuti kako je preduvjet za stabilizaciju ustavna reforma. Je li realno očekivati u dogledno vrijeme temeljitu promjenu Ustava?
Zar ne primjećujete da se zahtjevi za ustavnom reformom nameću i od onih koji su odgovorni za ovu trajnu političku krizu? Glavni problem nije Ustav, već nedostatak političke volje i nedostatak spremnost na kompromis. Kada bi odgovorni bili spremni na kompromis, ne bi bilo krize. U prošlosti se dovoljno često pokazalo da se i u aktualnom ustavnopravnom okviru mogu donositi odluke ako to akteri hoće. Između ostalog, mislite li ozbiljno da se politička volja i spremnost na kompromis mogu nadomjestiti ustavnom reformom? Uostalom, ustavne reforme, teritorijalna pitanja, raspodjela ovlasti između države, entiteta i županija, kao i zastupljenost konstitutivnih naroda u državi trenutačno nemaju konsenzusa. Zbog toga važi: onaj tko sada traži temeljne promjene Ustava, ili je nerealan ili hoće skrenuti pozornost s tema koje su važne, ako treba kako bi konačno bilo bolje ljudima, a mi hoćemo da mladi svoju budućnost vide u Bosni i Hercegovini, a ne u inozemstvu. To je glavni cilj nove EU strategije. Temeljne ustavne reforme trenutačno nisu na dnevnom redu.

Odnos između Zapada i Rusije sve se više zaoštrava. Kako se Njemačka postavlja u cijeloj situaciji imajući u vidu svoju ulogu u EU i NATO-u, ali i snažne gospodarske veze s Rusijom?
Pred velikim smo izazovom jer je Rusija važna zemlja, ali europski poredak mira i sigurnost u Europi se ne smije dovesti u pitanje. Vrlo često se pokušava naš angažman u Bosni i Hercegovini i regiji definirati kao funkcija događaja u Ukrajini. Na to mogu samo reći da nismo pobornici igara s nultom sumom.
Euroatlantska integracija BiH i regije nije usmjerena ni protiv koga. Radi se o razvoju, prosperitetu, pravednosti i sigurnosti za ljude u Bosni i Hercegovini i regiji. Protiv toga ne može nitko ništa imati. I ja tome ne vidim nikakvu alternativu kao očito ni velika većina ljudi u ovoj zemlji.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’