Moderna Poslovna antropologija je realtivno mlada znanstvena disciplina, ako se upoređuje sa klasičnom antropologijom i srodnim znanstvenim disciplinama. Njeno intenzivnije prisustvo i dinamičniji razvoj može se izravno povezati sa modernom/menadžerskom ekonomijom, koja je u potrazi sa za što efikasnijim modusima djelovanja svoja područja zrakasto (pro)širivala na srodne i komplementarne oblasti, pa i na one oblasti koje se mogu u prvi mah u nekim slučajevima učiniti čak i potpuno nespojivim sa menadžerskom ekonomijom, ali koje su zapravo bile sve u funkciji povećavanja razine, efikasnosti, efektivnosti, produktivnosti, odnosno, konkurentnosti, kao jednog od strategijskih repera za svakog uspješnog menadžera i menadžment.
Inter- i transdisciplinarnost su zapravo postale conditio sine qua non moderne znanosti, pa tako i modernog menadžmenta, koji je pored ostalog i znanost, a što se može uočiti upravo i na primjeru antropologije, znanošću srodnom sa nizom znanstvenih disciplina, a in stricto sensu sa, etnografijom, psihologijom, demografijom poviješću, filozofijom, sociologijom, kulturama, arheologijom, lingvistikom, ali u širem kontekstu i sa prirodnim znanostima poput biologije, anatomije, fiziologije, matematike, fizike, kemije.
Sve ovo je sasvim logično, jer centar antropoloških istraživanja je čovjek, kao: (homo agens, homo ludens, homo faber, homo creativus, etc.), njegova psiho-fizička struktura, karakter, kultura, kao i njegovo ponašanje, te reperkusije toga ponašanja. Kao segment antropologije javlja se poslovna antropologija, koja će se u skladu sa svojim nazivom , apriori fokusirati na poslovnu sferu čovjekovog bitisanja, kao i na (ne)izravne rezultate i proizvode čovjekovih poslovnih aktivnosti.
Svjesni činjenice da ništa ne nastaje iz ničega, u knjizi je dat kronološki prikaz razvoja antropologije, primarno poslovne antropologije u svijetu, ali i na području Balkanskog poluotoka i Ex- Jugoslavije, gdje se također i u novije vrijeme, istina dinamikom "puževog koraka", razvija poslovna antropologija, kao rezultat aktualnih trendova razvoja menadžerske ekonomije, ali i kao derivat ranijih antropoloških istraživanja na navedenom području.
Najvažnija antropološka istraživanja su prikazana u knjizi, čime je pokazan puni kontinuirani povijesni razvoj antropologije i potom poslovne antropologije na području Balkanskog poluotoka i Ex- Jugoslavije. Također, tematika je tretirana simultano, komparativno i holistički, a sve u cilju njenog sagledavanja iz različitih perspektiva, da bismo dobili što je moguće cjelovitiju sliku the state -of -the matter, te na taj način je u izvjesnoj mjeri, otvorena mogućnost predviđanja i perspektive poslovne antropologije, kako u svijetu tako i kod nas.
Promatrajući povijesnim rakursom razvoj poslovne antropologije od 1927. g., kada su započete čuvene Hawthhorne studies, preko menadžerskih pravaca fordizma, tejlorizma, weberijanske škole, etc., pa do današnjih dana, mogli smo uočiti postojanje relativnog kontinuiteta kada se govori o razvoju poslovne antropologije i povećanju njenoga značaja u svijetu. Isto tako, moglo se uočiti i postojanje određenog vremenskog trajanja i na području Balkanskog poluotoka i Ex- Jugoslavije, naravno u skromnijem obimu, kada se govori o poslovnoj antopologiji.
Jedan važan momenat razvoja antroplogije u kontekstu tranzicijskih zemalja, je i to da ona nudi primjenu načela non multa, sed multum, prevedeno na jezik ekonomije, to je zapravo specijalizacija, kao jedan od temeljnih procesa koji donosi komparativne prednosti manjim zemljama, koje zbog realne ograničenosti, dakle manjeg kapaciteta nacionalne ekonomije, mogu uspješno da konkuriraju na globalnom tržištu unutar određenih niša, kojima je imanentna upravo specijalizacija.
Praksa i globalne i regionalne, pa čak i lokalne ekonomije, govore u prilog tome da se konkurentske prednosti ostvaruju sve više u sferi tzv., humanih resursa, čija je prirodno-logična karijatida ljudsko biće/čovjek, jer ujednačene tehnološke platforme, prije svih informatička tehnologija, dostupnost te tehnologije i znanja, ne ostavljaju mnogo prostora za ostvarivanje strategijskih prednost u sferi tehnologije, ono što ostaje jeste humano biće/čovjek.
Čovjek je taj koji je još uvijek terra incognita, odnosno, nepregledni ocean sadržaja, koji upravo zbog strukture/prirode svog bića može da ponudi i ostvari konkuretnske/strategijske prednosti, kao inteligentno i kreativno biće, jer nudi znanje, inovacije i otkrića, koji mogu i najčešće i donose strategijske konkurentske prednosti.
Imajući u vidu da je svaki čovjek svijet za sebe da je njegov fingerprint, jedinstven i neponovljiv, da su inteligencija i pamet dati ljudima bez bilo kakvih ovozemljaskih logika, poredaka ili ograničenja, uloga čovjeka i njegova pozicija, kao dominantnog bića živog svijeta, postaje savim logična, čovjek postaje centar većine ovozemaljskih zbivanja, a time i antropologija koja se primarno i bavi "vivisekcijom" čovjeka, kao ljudskog bića.
Slijedeći ovakav pristup, postaje jasnija i uloga poslovne antropologije, koja igra, ali i igrati će sve veću ulogu u makro i mikro ekonomijama zemalja. Istraživanja i iskustva poslovne antropologije koja će se obavljati i ostvarivati u budućnosti, imati će fundamentalni/strategijski značaj, za razvoj globalne ekonomije, naravno, treba imati na umu da poslovna antropologija ne djeluje sama, niti to može, nego u kooperaciji sa drugim srodnim i komplementarnim znanstvenim disciplinama, sa kojim će, ukoliko želi biti uspješna u budućnosti, morati da ostvaruje minimalno odnose simbioze, a još i poželjnije i potrebnije odnose sinergije.
