Sabor HDZ-a BiH u Mostaru u srednjoj Bosni je praćen s velikim zanimanjem kao nijedan dosadašnji. Istina, praćenje je bilo tek preko SMS poruka i kratkih telefonskih razgovora, pa se ipak može reći da su sve zanimljive informacije u vrlo kratkom vremenskom roku bile i u Lašvanskoj dolini. A razloga za tako veliko zanimanje Hrvata i nije potrebno nabrajati jer su i široj javnosti u potpunosti poznati, a kod Hrvata su izazvali veliko razočaranje, iznenađenje, zabrinutost, ali i jasno i na svakom koraku iskazivani bijes. No, treba reći da je Hrvate u srednjoj Bosni posebno iznenadila i obradovala vijest da je za zamjenika predsjednika HDZ-a BiH izabran Nikola Lovrinović iz Novog Travnika, aktualni predsjednik srednjobosanskog Županijskog odbora HDZ-a BiH.

Prema informacijama kojima raspolažemo vaša kandidatura za tu visoku stranačku dužnost bila je spontana, ne planirana, iznenađujuća! Ili se sve to od ranije u tajnosti pripremalo?

Kandidatura je zaista bila spontana i za mene potpuno neočekivana. Naime, na samoj sjednici, a pod dojmovima s kojim smo došli na Sabor iz srednje Bosne - gdje smo od bošnjačkih zastupnika brutalno preglasani, gdje je snagom broja ruku poništena volja hrvatskog biračkog tijela (više od 90 posto, nap.a.) i dovedeni u vrlo neugodnu političku, i ne samo političku poziciju, prevladalo je mišljenje među izaslanicima da bismo trebali imati svog predstavnika na jednoj od najviših stranačkih funkcija kako bi se bolje, glasnije i jasnije artikulirali naši zahtjevi i još kvalitetnije i bolje razmatrali naši problemi te uvažavali naši prijedlozi. I izaslanici su predložili da se ja prihvatim kandidature i da se natječem za mjesto zamjenika predsjednika stranke. Takav prijedlog, sa sedamdeset i više potpisa, što je bilo potrebno za kandidaturu, jednostavno nisam mogao odbiti. Na tajnom glasovanju dobio sam više od 350 glasova, što je bilo dovoljno za pobjedu, a jasno je da su za mene, što me posebno raduje, glasovali i izaslanici iz svih krajeva BiH, jer je nas iz srednje Bosne bilo tek stotinjak.

Što vama osobno, općinskoj i županijskoj organizaciji, znači ovaj izbor?

U ovoj situaciji nije dovoljno reći – znači mi puno, jer taj izbor znači mnogo više od suhoparnog – puno. Naime, kako sam već kazao, na Sabor smo mi iz srednje Bosne došli u vrijeme posebne, specifične situacije, puni emocija, negativnog naboja i razočaranja postupcima zastupnika bošnjačkih stranaka i posebno našeg dugogodišnjeg političkog partnera u vlasti – SDA. Uz to, ta spontanost u prijedlogu i iskazana podrška me, naravno, raduju i sretan sam radi toga.

Kakva je u tim trenutcima bila atmosfera na Saboru i kakvo je bilo raspoloženje izaslanika?

Atmosfera je bila vrlo zanimljiva, puna stranačkog i nacionalnog naboja, atmosfera u kojoj su mnogi izaslanici htjeli i imali što reći... I, hvala Bogu, za to su imali i priliku. A u te želje, da nešto kažu, da nama u srednjoj Bosni, pa i meni osobno i mom radu ako to nije neskromno reći, rekli su podržavši moju kandidaturu i glasujući za mene. Stoga se, u ime HDZ-ovaca iz srednje Bosne i u svoje ime iskreno zahvaljujem na podršci koja nam, sigurno, sada i u ovoj teškoj situaciji, mnogo znači. Ali, s tim su i moje obveze i moja odgovornost daleko veće i sigurno će biti pod dodatnim povećalom cijele bosanskohercegovačke javnosti.

Kakve su reakcije na vaš izbor? Mogu li se iz toga izvući i određene poruke?

Radujem se što su, bar meni se tako čini, reakcije vrlo pozitivne, a na meni je da trudom, radom i zalaganjem takve reakcije i opravdam. Naravno, to je, čini mi se, i dobra poruka Hrvatima sa srednjobosanskog područja, i ne samo članovima i simpatizerima HDZ-a, nego i svim drugim žiteljima s ovog područja bez obzira na stranačku, vjersku ili nacionalnu pripadnost. A poruka bi se mogla sažeti i glasiti: I ovim izborom predstavnika iz srednje Bosne na ovu važnu i visoku stranačku funkciju potvrđujemo opredjeljenje za suživot, za demokratske uzuse, za potpunu ravnopravnost sva tri naroda koja žive u srednjoj Bosni, ali i u Federaciji i u državi BiH. Naravno, to je istodobno i priznanje radu i djelovanju ŽO-a HDZ-a BiH, pa i unatoč situaciji u kojoj smo se našli. Jer, izaslanici su prepoznali i shvatili da mi za to ipak ne snosimo krivicu.

Svojedobno ste na svojoj koži osjetili što znači imati stav, odgovornost..., ne prihvaćati “želje”, stajališta, odluke... gubernatora, u to vrijeme Paddyja Ashdowna.

Nažalost, to sam zaista osjetio na najružniji način sredinom 2005. Naime, na polovici mog mandata na mjestu županijskog ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta, zbog nekih čudnih odnosa međunarodne zajednice na čelu s visokim predstavnikom, prema reformi obrazovanja, smijenjen sam s ministarske dužnost. Jer, jednostavno vidio sam kamo ta reforma vodi, da je na pomolu centraliziranje sustava obrazovanja, što bi za nas Hrvate sigurno bilo pogubno i zato neprihvatljivo. I radi takvoga upornog stava, radi „neposlušnosti“, jednostavno sam „pometen“ s funkcije, čak i bez prave prilike da objasnim u čemu mi, Hrvati vidimo problem i zašto su prijedlozi takve reforme za nas neprihvatljivi. To je ustvari bila jedna kruta naredba, s unaprijed određenim okvirom kako bi se napravila reforma bez bilo kakvog ulaska u srž problema.

Vi ste tada dovedeni u vrlo tešku situaciju!

Takva odluka visokog predstavnika kod mene je, prije svega, izazvala nevjericu. Ostao sam bez posla, ukraćeno mi je pravo da budem biran...! Prije te smjene, valjda u dobroj namjeri, neki dužnosnici OHR-a pitali su me znam li ja uopće koje obveze po pitanju obrazovanja imaju neki od predstavnika međunarodne zajednice. Rekao sam im da zaista ne znam, ali da dobro znam koje sam ja obveze preuzeo od svojih birača, od svog hrvatskog naroda. I, rekao sam im, da od tih obveza neću odstupiti ni po koju cijenu.

A pokazalo se, cijena je bila ulica i ugrožena egzistencija obitelji?

Preko noći sam ostao bez posla, obespravljen i kao čovjek i kao politički djelatnik, a i kao „glava kuće“, kako se to kaže. Nažalost, i danas je dijelom ta zabrana, a riječ je o zabrani rada i djelovanja na javnim funkcijama, na snazi, a da mi nikada i nitko nije objasnio zašto se to dogodilo. A ja sam profesor, u školama mjesta nije bilo, a živjeti se moralo. Samo zahvaljujući prijateljima i obitelji takvu situaciju sam nekako prebrodio.

Sada ste, ponovno, u sličnoj situaciji, gubernator vas i vašu stranku „lomi“, a vi ste opet „neposlušni“, žalite se, tužite... i prihvaćate se nove, teže i odgovornije stranačke funkcije.

Djelomično je tako. Istina je, visoki predstavnik na federalnoj razini, kako ste rekli, „lomi“ našu stranku sa svojim odlukama koje donosi, a vezane su za provedbu izbornih rezultata. U SBŽ-u visoki predstavnik po tom pitanju nije donio nikakvu odluku, ali nas i naše prigovore nije čuo i sve ono s federalne razine „pereslikavalo“ se i u našoj županiji, bez ikakvih reakcija nadležnih institucija, pa i samog visokog predstavnika. Tražili smo, u tri navrata, razgovor s Valentinom Inzkom, ali odgovora nije bilo. Istodobno, u županijskoj Skupštini zaista su nas lomili i jednostavno protuzakonito i protuustavno nas brisali s političke pozornice. Svim tim događajima ostali smo zapanjeni i bez odgovora na pitanje tko i zašto je sve to dopustio. A kada ste već upotrijebili glagol „lomiti“, moram reći da je visoki predstavnik to u Županiji Središnja Bosna činio šutnjom, nereagiranjem na sva ta silna kršenja zakonskih i ustavnih odredaba. Šutnja za platformaše bilo je zeleno svjetlo za sve ono što su naumili, radili i uradili.

Na proteklim izborima, prvi put u SBŽ-u pobjednička stranka je HDZ BiH. A nema vas u županijskim, a ni u federalnim strukturama vlasti.

Tako je i time je apsurd još veći. Jer, od utemeljenja županije HDZ je sudjelovao u vlasti, osim sada kada smo pobijedili na izborima. Međutim, ovo što se sada dešava, svi ovi „izabrani i odabrani“, za nas nisu vlast i mi tzv. vladu ne priznajemo i ne prihvaćamo. I na koncu, ipak će se morati očitovati Ustavni sud i visoki predstavnik te ispraviti ovo nelegalno, neustavno i neodrživo stanje.

Suprotno vašim (stranačkim) očekivanjima bošnjački zastupnici iz stranaka (SBB i SBiH) koje nisu potpisnice platforme, spremno su se ujedinile u „akciju“ izbacivanja stranaka s hrvatskim predznakom iz struktura županijske vlasti.

Zanimljivo je, indikativno i zabrinjavajuće da se tako formirao neprirodni stranački, ali bošnjački blok s ciljem poništenja legitimne volje hrvatskog biračkog tijela. Također je zanimljivo, ali i mnogo toga govori, da SBB ima 4 zastupnika u Skupštini (SBiH 2, nap.a.), a prihvatili su da nemaju nijedng ministra, a ima ga HSP iako nije ni parlamentarna stranka. Zar sve to ne govori što je bio cilj u ovoj županiji?

Zanimljiva, ali i bošnjačkim zastupnicima neočekivana i iznenađujuća bila je čestitka predsjednika Kluba hrvatskog naroda u Skupštini bošnjačkim strankama na jedinstvu kada su, kao ovaj put, u pitanju njihovi interesi i ciljevi.

Tu sjednicu Skupštine jednostavno je trebalo doživjeti jer samo oni koji su joj nazočili znaju što se sve tu događalo i činilo. Vidjelo se na sceni političko nasilje, politički terorizam, kako je rekao jedan naš član. I u tom nasilju, u tom političkom terorizmu, bošnjački zastupnici su bili jedinstveni. A čestitka predsjednika Kluba Hrvata Josipa Kvasine i poruku - pametnim nije bilo teško protumačiti. Čestitka je bila i jasna pouka zastupnicima hrvatske nacionalnosti Karolini Pavlović, Blaženki Lukić (NSRzB) i Alanu Škari (SDP). Bošnjački zastupnici, bez obzira na stranačku pripadnost, nisu ni pomislili biti na strani hrvatskog bloka, pa i unatoč činjenici da se prema tom bloku, prema volji hrvatskog biračkog tijela, vrši neviđena nepravda. Nažalost, na to nisu mislili troje spomenuti zastupnika Hrvata, a još je žalosnije da je tako bilo i na federalnoj razini.

Što i kako dalje? Rekli ste da neće biti ishitrenih poteza i koraka te da neće biti radikalizacije političke scene, ali ni sjedenja prekriženih ruku i čekanja političke „milostinje“ platformaša.

Naravno da nećemo vući radikalne i protuzakonite poteze koje, nema dvojbe, neki očekuju i priželjkuju. Međutim, mi tzv. vlade - županijsku i federalnu - ne priznajemo, za nas su sva tijela županijske Skupštine i federalnog Parlamenta nelegalna i nelegitimna. Prema tomu, mora se tražiti i naći rješenje. Gospoda koja su to napravila na kraju će morati sjesti s nama da bismo našli odgovarajuća rješenja. Neće HDZ BiH, ni na koji način, čekati „milostinju“ i čekati što će se dalje događati. Jer, nitko nama neće ništa davati. Mi hoćemo samo ono što nam pripada i naše će na kraju ipak biti naše. Imamo odgovornost prema svom biračkom tijelu koje nam je, skupa s našim stranačkim partnerima, dalo podršku u velikom postotku (preko 90 posto, nap.a.), odgovornost i prema Bosni i Hercegovini i tako smo se dužni ponašati i prema svim drugim pitanjima odnositi. Mi znamo što to znači nama, a drugi neka misle što to znači za njih. A ako je to radikalizacija političke scene, onda će radikalizacije zaista i biti. Naime, mi nikomu nećemo dopustiti da se s nama, s voljom hrvatskog naroda igra, bez obzira o komu je riječ. Ovo je naša domovina, mi smo narod koji ovdje ima svoju prošlost, sadašnjost, a i svoju budućnost. Hrvati su na referendumu početkom 90-ih ovu zemlju sačuvali. To je jedan od naših zaloga ovoj državi i ja sadašnje aktere, rušitelje duha Bosne i Hercegovine na to podsjećam. Svi problemi, a ima ih i bit će ih, moraju se rješavati u institucijama, u zakonskim i ustavnim rješenjima, a ne snagom brojnosti, majorizacijom stranaka koje su legalitet i legitimitet dobile na izborima. Varaju se platformaši ako misle da su izborili pobjedu. Ma to im je Pirova pobjeda, uskoro će i njima to biti jasno.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’