Nakon više od dva mjeseca boravka izvan BiH, širokobriješki zet - nogometaš Juan Manuel Varea trebao se noćas oko ponoći, ili koji sat više, vratiti u BiH, čiji je državljanin, kao i državljanin njegove matične domovine Argentine, iz koje je u Široki Brijeg došao kao nogometaš prije 11 godina.
Bio “zarobljen”
O Vareinim problemima pisao je Večernjak prije 4-5 dana, pa ćemo ih ukratko ponoviti: Varea s obitelji živi u Knešpolju kod Širokog Brijega te igra nogomet za NK Kamen iz Ivanbegovine kod Imotskog. Odletio je u Argentinu još 12. ožujka na pokop ocu, koji je iznenada umro. Imao je namjeru ostati desetak dana s majkom i drugom rodbinom u Buenos Airesu. No, u Argentini je, kao i u mnogim drugim državama diljem svijeta, zbog epidemije koronavirusa uvedeno izvanredno stanje, sa strogim mjerama u svemu, posebice zabrane kretanja. Otkazani su i svi zrakoplovni letovi za Europu i obrnuto:
- Bio sam “zarobljen” te tražio način kako se vratiti u BiH. Vlade pojedinih europskih država uvele su izvanredne letove za svoje državljane, pa sam se pokušao negdje “ušlepati”, ali mi je trebalo jamstvo bh. vlasti. Ali, BiH na južnoj hemisferi nema ni jedno veleposlanstvo (bilo je ranije u Buenos Airesu, ali je promjenom vlasti u BiH ukinuto).
Varei je preostalo “zivkati” telefonom veleposlanstva BiH u Beču, New Yorku, Ankari, Rimu, Berlinu, Parizu... ili slati e-mailove. No ni od kuda nisu stizali povratni mailovi niti se tko javljao na telefon. Iznimka je bio bh. veleposlanik u Londonu Vanja Filipović, ali nije našao način pomoći jer su svi naručeni letovi bili popunjeni. Onda je nekako stupio u vezu s Ministarstvom vanjskih poslova u Sarajevu:
- Javio se službenik MVP Zoran Perković, zadužen za krizne situacije, koji je nakon puno truda pomogao oko nabave karata na ruti Buenos Aires – Barcelona – Frankfurt – Zagreb – Split... te dao jamstva o prijmu u BiH (bez čega se ne bih mogao ukrcati u zrakoplov). Mjere u Argentini jako su stroge, tako da me braća i stric nisu smjeli voziti do 100 km udaljene zračne luke, pa sam se morao taksijem. Platio sam kartu (3000 $) za poslovnu klasu jer nije bilo karata za putničku, ali nije mi žao. Važno mi je jedino bilo po svaku cijenu otputovati u Široki Brijeg svojoj obitelji - rekao nam je Varea, koji je nakon 13 sati leta stigao u Barcelonu te umoran, gladan i neispavan prenoćio “kunjajući” u čekaonici tamošnje zračne luke.
Zahvala gosp. Perkoviću
- Velika hvala gospodinu Perkoviću, koji je uredio da me puste u zrakoplov bez problema, čak nisu ni putovnicu tražili! Evo, javljam se i zahvaljujem vama u Večernjaku, jer znam da ste svojim pisanjem ubrzali moj povratak. Čekam let za Frankfurt, odakle ću nastaviti u Zagreb, na kraju i let za Split. I tu je gospodin Perković pomogao – morao je dati jamstvo da imam osiguran prijevoz od splitske zračne luke do granice u Vinjanima, bez mogućnosti izlaska bilo gdje. Zadužen da me preveze moj je prijatelj i bivši suigrač iz Imotskog, Omišanin Ante Kuvačić, kojemu puno zahvaljujem - javio nam se jučer ujutro Varea iz čekaonice zračne luke u Barceloni:
- Nadam se da će sve proći u redu. Kad dođem u Vinjane, moram granicu prijeći pješice, a onda će me prihvatiti supruga i kći i odvesti u Knešpolje. Čeka me dvotjedna izolacija, u koju će morati i njih dvije. Ali, što sam sve izdržao, ta izolacija bit će mi ugodna rekreacija - našalio se na kraju Varea. •
