Policija je Tužiteljstvu proslijedila kaznenu prijavu protiv Vas zbog nabave učilice za škole. Kako Vi gledate na cijeli slučaj? Koja je Vaša verzija tog problema?
Projekt školska učilica započeo je ujesen 2007. nakon što smo imali određene kontakte u Zagrebu te nakon što smo obavili nekoliko razgovora sa županijskim ministrima obrazovanja u FBiH, u konačnici nakon što se sam program učilice kao pomagala u nastavi počeo reklamirati na televiziji. Zaključili smo da bi taj program djeci olakšao učenje. Tada smo u dogovoru s ravnateljima odlučili napraviti analizu informatičke opreme po školama da vidimo postoji li mogućnost postavljanja tog sustava. Tada smo ustanovili da samo sedam od trinaest škola ima tehničke mogućnosti za taj sustav. Nakon toga su škole napravile narudžbe, račune su proslijedile našem ministarstvu, a mi Ministarstvu financija. Ovdje se, dakle, ne radi ni o kakvom kaznenom djelu - ni od ministarstva, kao ni od ravnatelja. Ono što bi se možda moglo zamjeriti jest neki formalni propusti, proceduralne pogreške i ništa više.
Međutim, protiv vas je podnesena anonimna prijava policiji?
Moji su problemi u ministarstvu počeli prošle godine kada sam smijenio neke ravnatelje i kad sam se sukobio s određenim ljudima u ministarstvu. Moram reći da te smjene nisu bile na osobnoj razini, nego u skladu sa zakonom, jer ravnatelji nisu na dužnosti mogli biti dulje od dva mandata. Tada su počeli pritisci i u Skupštini od pojedinih zastupnika. U to vrijeme su počele stizati i anonimne prijave za mnogobrojne navodne nepravilnosti. Kasnije se ispostavilo da su za većinu poslova iz prijave odgovorna druga tijela, a ne naše ministarstvo. Pa i ova prijava za učilice u početku nas je teretila za iznos veći od 300 tisuća maraka, a pokazalo se da cijeli projekt vrijedi 37 tisuća. Tako da iza ove hajke stoji samo jedna mala beznačajna interesna skupina kojoj sam jako stao na žulj, dakle cijela stvar je prouzročena osobnim frustracijama pojedinaca i - ništa više.
Kažete da ste projekt započeli 2007. godine. Zašto onda učilica nije do sada instalirana u škole?
Problem je bio u serverima koje mi u ministarstvu nismo imali, a za koje nismo imali sredstva u 2008. godini. Server smo dobili tek krajem prošle godine od Vlade. Mi smo, istina, mogli učilicu priključiti na server od ministarstva na kojem se već nalazi program gaudeamus. Međutim, procjene informatičkih stručnjaka bile su da bi vrlo vjerojatno u tom slučaju došlo do pada sustava, a to bi nam moglo prouzročiti veću štetu nego što vrijedi cijeli projekt učilice. Zato smo odlučili pričekati dok ne dobijemo server od Vlade. Kad smo ga konačno i dobili, nastavili smo poslove oko učilice. O svemu tome smo izvijestili i istražitelje u MUP-u. Rekli smo im da su termini dogovoreni i da će projekt biti definiran do kraja lipnja, a čini mi se da će biti gotov već sredinom lipnja te da ne stoje tvrdnje da nešto nije dostavljeno u škole. U prilog svemu ovome mogu posvjedočiti i brojni informatičari koje smo kontaktirali u želji da riješimo ovaj problem. Na kraju krajeva, prezentacija pilot-projekta je predviđena za početak lipnja, tako da će se sva zla usta začepiti.
Slučaj je ipak u Tužiteljstvu. Kakav rasplet očekujete?
Želio bih, prije svega, upozoriti na problem curenja informacija za vrijeme istrage, jer su pojedini političari i zastupnici imali informacije o istrazi, pa i putem Skupštine vršili pritisak na MUP i Ministarstvo pravosuđa. Mislim da je to nedopustivo. Mislim da nisu u obzir uzete sve činjenice te da netko na ovakav način pokušava jeftino poentirati prije izbora. Uz dužno poštovanje prema svima koji čine jedan sustav, ipak smatram da i pravosuđe i policija imaju puno važnijih pitanja kojima bi se mogli baviti, a ne bave se. Javna su tajna milijunske malverzacije s računima i podračunima za donirani novac od prije nekoliko godina u županiji, i to u vrijeme postojanja riznice, a na rješavanju tog slučaja ne radi se ništa. Ne mislim da mogu i na koji način odgovarati u ovom slučaju, jer jednostavno nema kaznenog djela, niti sam ostvario bilo kakvu materijalnu korist. Na koncu da smo nešto htjeli smuljati u ovom slučaju, pa valjda bi onda išli na svih trinaest, a ne sedam škola. Mislim da je ovo samo dobar pokazatelj koliko će biti prljava ova kampanja koja predstoji. S druge strane, uvjeren sam da bi bila puno manja buka oko ovog slučaja te da bi bilo puno manje informacija u javnosti da sam nekome na odgovornim pozicijama sredio neku diplomu, invalidninu i slično.
U nekoliko ste navrata u Skupštini predlagali usvajanje zakona o predškolskom odgoju, pa ste ga na posljednjoj sjednici sami povukli. Zašto?
Kao problem se pojavio članak koji govori o broju obveznih sati predškolskog odgoja i zbog toga je u nekoliko navrata srušen, pa smo ga morali dorađivati. Govori se o 150 sati obveznog predškolskog odgoja. Međutim, ono zbog čega se uporno pokušava da se taj zakon usvoji, nisu ti obvezni sati, jer i sam znam da to neće bili lako ostvariti, jer nema ni prostora ni kadrova, ali zakon sadrži neke druge bitne elemente. Prije svega, time će se regulirati standardi i normativi predškolskog odgoja i naobrazbe, što do sada nije bio slučaj niti je to bilo moguće regulirati. Nije bitno radi li se o javnom ili privatnom vrtiću, to je obrazovna ustanova koja po svojoj važnosti ne zaostaje za osnovnom ili srednjom školom i neki će se standardi morati poštivati. Želja mi je da se stvore uvjeti da što više djece može pohađati vrtiće i tako prođu taj važan proces socijalizacije prije nastavka školovanja.
Koje su još novine koje zakon predviđa?
Posebno je bitno da se izrade podzakonski akti kao što je pravilnik za polaganje stručnih ispita za djelatnike u poredškolskim ustanovama te da se kontrolira kvaliteta rada. Zatim da se uskladi broj djece s brojem odgojitelja. Djeca se ne mogu tretirati kao poligon za zaradu novca. Riješio bi se dijelom i problem koji imaju javni vrtići koji ne mogu konkurirati privatnim vrtićima, jer bi se osnivač, sukladno zakonu, morao pobrinuti za ispunjenje standarda. Zakon predviđa i pomoćno osoblje u vrtićima kao što su stručni savjetnici za rad s djecom s posebnim potrebama. Takve djece je svake godine sve više, a u nijednom vrtiću, koliko znam, nemamo osobu stručnu za rad s djecom s posebnim potrebama. Roditelji čija djeca imaju blaže poremećaje, trpe strahovitu nesreću jer vrtići ne žele primiti njihovu djecu. Žalosti me da su pojedini zastupnici na radiopostajama napadali zakon, iako ga očito nisu ni pročitali, jer su isticali da stalno predlažemo isti zakon, a mi smo ga mijenjali u čak osam točaka. Usprkos svemu, ali i nekim lobijima, uvjeren da će zakon biti usvojen za vrijeme moga ministarskog mandata.
