Novinarstvom se počeo baviti 1969. godine. Prije dolaska u "Vreme", proveo je 15 godina u NIN-u, koji je napustio zbog pritisaka režima Slobodana Miloševića.
Na prijedlog Srđe Popovića, 1990. prihvata ideju da sudjeluje u pokretanju novog tjednika "Vreme".
"I tako krenemo da se skupljamo. Okupljali smo se najmanje jednom tjednom kod Srđe Popovića u kancelariji. Bilo nas je tu raznih, Jug Grizelj, Hari Štajner, Jurka Gustinčić, Ratko Bošković, Zoran Jeličić, Lazar Stojanović… (...) Onda sam ja nabavio čitavu gomilu knjiga o tome kako se osnivaju nove novine, sve iščitao i objašnjavam ljudima da treba da počnemo da pravimo broj od minus 15, pa da stignemo polako, što bi rekao Umberto Eko, do nultog broja", ispričao je Vasić prošle godine u listopadu.
Tijekom tri desetljeća u "Vremenu", Vasić je pokrivao apsolutno sve važne teme. Njegovi tekstovi nakon atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića i tijekom operacije "Sablja", koja je potom uslijedila, postavili su standarde onoga što se danas u Srbiji smatra istraživačkim novinarstvom.
Vasić je tekstove iz tog razdoblja uzeo kao osnov za knjigu "Atentat na Zorana", a donijela mu je gotovo sve bitne novinarske nagrade u Srbiji. Autor je i više knjiga o oružju, romana "Ptica panike", kao i zbirke kolumni "Moj muški život".
